Nisam planirala na svom blogu pisati o godišnjem odmoru ili općenito o svom privatnom životu, ali onda sam pomislila: „zašto ne?“ Ipak je to putovanje na kojem često koristim fotoaparat pa s vama mogu podijeliti predivne fotografije s raznih destinacija, a uostalom može nekome pomoći da se lakše i bolje pripremi ako planira nešto slično, znam da bi ja voljela da sam neke stvari saznala unaprijed, a ne na teži način. Uz sve navedeno bit će mi super i staviti sve na „papir“ da ne zaboravim niti jedan trenutak ovog predivnog putovanja koje smo čekali duge tri godine. Uglavnom proći ću u članku rutu kojom smo putovali, što smo sve posjetili, gdje smo odsjeli i koliko nas je sve to na kraju financijski ispalo. S obzirom da je članak jako dugačak, podijelila sam ga na dva dijela. Uživajte u putovanju s nama…
Dakle, krenuli smo na putovanje u jutarnjim satima 28.06. iz Stubičkih toplica kroz Sloveniju i Austriju do prvog izleta koji je bio Orlovo gnijezdo, Hitlerova rezidencija koja je zapravo puno više od toga, a mjesto na kojem se nalazi je ujedno predivno i zastrašujuće (pogotovo ako niste ljubitelj visine). Orlovo gnijezdo ne radi tijekom zime zbog odrona i lavina (da, toliko je visoko i strmo da je opasno za vožnju po zimi) i upravo zbog toga je jedino moguće doći do gore s autobusom. Radno vrijeme je do 17h pa ako želite ležernije provesti vrijeme krenite rano ujutro jer mi smo jedva stigli zbog velike gužve i konstantnih radova po autocesti. Uzeli obiteljsku ulaznicu/autobusnu kartu i došlo nas je 62€ za nas četvero. Neću vam ništa više pisati o tome, neka slike same kažu koliko je tamo divno!
Dalje smo nastavili putovanje prema prvom smještaju u Kongenu, u blizini Stuttgarta. Ujutro smo krenuli prema drugom izletištu, dvorcu Eltz koji je u vlasništvu obitelji Eltz već 900 godina. Ako vam to ime zvuči poznato, to je zato što i mi imamo dvorac Eltz u Vukovaru, koji je sagradio jedan od članova te iste obitelji dok su živjeli u Hrvatskoj. Ovo je jedan od najljepših i najuščuvanijih njemačkih dvoraca koji nikad nije bio osvojen i preživio je razna bombardiranja. S tri strane je okružen rijekom, a dijelovi su se nadograđivali u visinu jer na litici nije bilo više mjesta. Dvorac Eltz je bajkovit i često se koristio kao scenografija za filmove, crtiće i video igrice. Do njega nije bilo baš jednostavno doći jer je dosta udaljen od autoputa, ali svakako se isplatilo jer je osim njega i cijeli taj kraj predivan te putem možete naići na još dvoraca razbacanih po obroncima. Obiteljska ulaznica je koštala 34€, ali ako ne želite ili ne stižete do njega pješice onda se još plaća autobus 2€ po osobi u jednom smjeru.
Krećemo dalje prema Nizozemskoj. Ono što moram napomenuti je da su njemačke autoceste s toliko radova da je bilo nesnosno za vožnju pa ako planirate sličan put gledajte koliko je radova na toj dionici i nađite neku bolju ako je ikako moguće. U večernjim satima stižemo mrtvi umorni na naše duže odredište, u Zoetermeer, Nizozemska i tu ćemo biti sljedećih 12 dana. Iako sam napravila detaljan plan što ćemo i kada obići, prepustila sam se tome da nas vrijeme i okolnosti nose pa se tako plan raspao i preoblikovao u spontane dogovore. Većinu stvari iz originalnog plana smo i obišli pa je poznavanje lokacija zapravo dobro došlo, no kako smo mi ljudi u godinama, a muž je i osoba s invaliditetom nisam htjela da se ubijemo fizički već smo rasporedili izlete po danima i ostavljali si dovoljno vremena za odmor između.
Konačno je počelo biti nešto toplije pa smo otišli na jednodnevni izlet u Leiden, prekrasni mali gradić u blizini našeg smještaja, cca 20 minuta vožnje autom. Eh da objasnim i taj dio – mi smo većinu tog obilazili autom jer smo si izračunali da nam je za nas 4 tako najpovoljnije jer najviše što smo platili neku garažu je bilo 10€, a to je ujedno i iznos za dnevnu kartu javnog prijevoza za 1 osobu, a s obzirom da muž ne može puno hodati i njemu je bilo lakše da se parkiramo bliže znamenitostima. Ako vi želite koristiti njihov javni prijevoz i vlakove, sve je super povezano i lako je doći do bilo koje destinacije, a postoje i plaćene ture za razgledavanje. Za lakše snalaženje kojim javnim prijevozom možete doči do određene lokacije koristitie stranicu 9292.nl Super je i to što sada možete javni prijevoz platiti vašom debitnom karticom, ali ako putujete s djecom koja nemaju svoje kartice, za njih opet morate kupiti neku vrstu karte, a postoje razne – za 1 sat, 1 dan ili više dana. Ono što je bitno naglasiti je da se čekirate na ulazu i izlazu iz javnog prijevoza jer oni naplaćuju kartu i po kilometru pa ako se niste odčekirali platit ćete iznos cijele rute, moguće i do 20€. Što se tiče vožnje po Nizozemskoj, svi gradovi su povezani autocestama koji imaju po 3, 4, 5 traka, nije potrebna vinjeta i stvarno se brzo dođe bilo gdje jer je mala zemlja, a mi smo bili smješteni u sredini. Nigdje nismo naišli na veće gužve, a na autocesti se može voziti i po zaustavnoj traci ako je upaljen zeleni semafor iznad nje. Plaćanje parkinga na automatima je generalno jednostavno, ali većina je ne nizozemskom pa se morate snalaziti s Google prevoditeljem ili jednostavno pitajte ljude da vam pokažu – svi su vrlo ljubazni i hoće pomoći.
Dan iza Leidena je bio rezerviran za Rotterdamski Zoo i vjerujte mi kad vam kažem da vam treba cijeli dan za obići ga. Mi smo stigli oko 12h i bili do zatvaranja u 18h i još nismo sve uspjeli vidjeti jer je OGROMAN! Ali uspjeli smo vidjeti dobar dio, a to uključuje Aziju, Afriku, Ameriku, Australiju i Oceaniju, a nismo vidjeli Europu i Antartiku. Meni se najviše svidjela Oceanija. Ulaz za nas 4 je bio 85€ + 10€ parking za cijeli dan.
