Našla sam se već drugi put u godinu dana na izletu u Budimpešti, a ukupno mi je ovo treći put da sam ju obišla i svaki puk kad dođem sviđa mi se još i više. Stvarno mi je ovo predivan grad, jedan od najljepših koje sam obišla u Europi, nudi puno sadržaja i predivnih kadrova za fotografiranje pa sam odlučila podijeliti svoje viđenje Budimpešte s vama u novom članku na blogu, a vi ako imate kakve savjete što još vidjeti i iskusiti u Budimpešti, javite jer definitivno planiramo ići opet.
Prvi put sam bila u Budimpešti davne 1994. godine i to je ujedno bio moj prvi samostalni izlet van Hrvatske. Putovala sam s prijateljicom i išle smo na izložbu Picassoa. Iako je bila zima i sivilo se nadvilo nad gradom, nama je bilo predivno… šetale smo gradom i divile se njegovoj ljepoti, a kasnije i slikama na izložbi. Tada sam još fotografirala na film sa svojim starim tzv. Idiot aparatom, a gore možete vidjeti sliku iz tog doba, još prošlog stoljeća – nije baš nešto, ali budi uspomene. Cjelokupni dojam nam je djelomično pokvarila krađa prijateljičinog novčanika u kojem je naravno držala sve pa čak i putovnicu. Na kraju se sve dobro završilo jer vozači autobusa su već imali iskustva s takvim krađama, a mi smo na našem prvom putu naučile korisnu lekciju.
Drugi put sam bila u Budimpešti prije cca godinu dana jer smo sin i ja željeli ići na koncert Red Hot Chill Peppersa pa smo naravno spojili par dana kako bi uživali i u znamenitostima tog grada. Htjeli smo ići svi zajedno, obiteljski izlet, ali naravno da nam se uvijek nešto poklopi s našim planovima pa smo sin i ja išli tamo vlakom, a kćer i muž su nam se pridružili sljedeći dan s autom.
Bili smo smješteni u samom centru grada u a&o Budapest City pa samo sve obavljali cipelcugom. Prvi dan samo on i ja laganini prošetali pokraj Opere do Bazilike Sv. Stjepana pa produžili sve do rijeke. Uz rijeku je lijepa šetnica pa smo krenuli do Parlamenta i uz put vidjeli vrlo značajan spomenik 60 pari željeznih cipela posvećen žrtvama koje su bačene u Dunav tijekom Drugog svjetskog rata. Kod Parlamenta smo se počastili sladoledom i malo odmorili pa onda krenuli polako nazad prema hotelu. Hodajući samo naravno i ogladnjeli pa smo stali u Bamba Marha Burger Bárpu na finu klopicu – odlični su im burgeri, probajte. Nakon klope valjalo je malo odmoriti u našoj sobi hotela i nestrpljivo čekati vrijeme da krenemo na koncert koji se održavao u Puskas Areni. I to nam je isto bilo blizu smještaja pa smo opet laganim korakom krenuli put Arene koja je stvarno ogromna. Koncert nam je bio fenomenalan, naravno, nismo drugo ni očekivali.
Drugi dan smo opet obišli neke od znamenitosti prvog dana jer sad nam je došao ostatak ekipe pa da i oni vide što smo mi vidjeli dan prije. Nakon toga otišli smo do Budimske palače i tamo se dosta zadržali jer je stvarno lijepo, i palača i pogled, ne znam što je ljepše. Zatim smo kćer i ja htjele otići na vožnju Panoramskim kotačem koji se nalazi na Elizabetinom trgu poznatijom kao Sisi, a bome već smo i ogladnjeli. U potrazi za Pizzom koju nikako nismo mogli naći, našli smo na tom trgu Roštilj kod Srbina pa smo ipak tu sjeli i pojeli jer smo se već rušili od gladi. Poslije predaha je bio plan otići na plovidbu Dunavom, ali nevrijeme nas je ipak potjeralo nazad u hotel. Sljedeći dan je bio dan povratka i Zoo Cafea koji nam je baš super sjeo za kraj, a klinci su bili oduševljeni raznim životinjicama koje su upoznali, pa čak i zmiju. Uglavnom, opet mi je bilo predivno, a sinu je kaže to najljepši grad koji je do sad vidio.
Treći put smo bili u Budimpešti prošli vikend i opet smo zapravo išli usput jer je muž imao neku prezentaciju u Slovačkoj pa smo eto na povratku stali i odlučili provesti još malo vremena u tom lijepom gradu. Došli smo u petak kasnije popodne i nakon ostavljanja kofera smo se uputili do Trga heroja, prekrasnog parka i dvorca Vajdahunyad. Kad smo dolazili u sam grad iz daljine sam vidjela veliki balon pa sam potražila na internetu i našla panoramski let balonom tzv. BallonFly, ali ne primaju narudžbe već moraš doći i kupiti karte na licu mjesta. I to se baš super poklopilo jer se taj balon nalazi baš u tom parku iza Trga heroja tako da sam pohitala kupiti karte jer mi je let balonom već dugo na listi želja. Ok, nije skroz isto jer ovaj balon je zapravo vezan sajlom, ali bilo je dovoljno blizu i meni je bilo baš super.
Sljedeći dan smo si rezervirali razgledavanje grada busom koji ide i u rijeku tako da smo se malo vozili, a malo plovili – u busu – po Dunavu. Bilo je zanimljivo iskustvo, a osim toga od vodiča smo saznali neke zanimljive stvari o Budimpešti. Nakon ture smo naravno ogladnjeli pa smo otišli ne njihove poznate Langoše – nešto kao pržena somun/lepinja s ranim nadjevima preko nje – i bome je jako fino i zasitno. Poslije klope smo se zaputili do Ribarske palače gdje je isto predivan pogled na cijelu Budimpeštu, a rashladili smo se u Starbucksu koji moja kćer obožava i obavezna je stanica u svakom gradu gdje ga ima. Nakon svega toga vratili smo se u smještaj. Zadnji dan, u nedjelju, je bio plan da idemo u njihovo otvoreno Ljekovito kupalište Széchenyi, ali kad smo izašli van toliko je grozno puhalo da smo nažalost odustali od te ideje i ostavili taj plan za neki drugi put kad dođemo, a doći ćemo sigurno. Umjesto toga krenuli smo na put malo ranije pa smo stali na klopu kod Balatona.
Što reći, i treći put mi je bilo divno u Budimpešti… zapravo svima nam je bilo divno pa smo odlučili ponovno doći nekad, i to ovaj put ciljano i na malo duže, a ne kao do sad samo usput jer šteta je ne vidjeti ovaj grad koji nam je zapravo dosta blizu, nije preskup i ima brdo toga za vidjeti i naravno pofotkati.