Pozdrav dragi moji i sve najbolje vam želim u 2024. godini!
Možda ste primijetili da se nisam javljala zadnjih par tjedana niti sam baš redovito stavljala objave na društvene mreže pa evo da objasnim zašto… jedan od razloga je što smo se svi redom porazbolijevali, a drugi razlog je što i inače volim na kraju godine malo usporiti, baciti oko na cijelu godinu koja završava i vidjeti što sam odradila, što mi je ostalo neodrađeno, što bi trebalo popraviti, a što izmijeniti te na taj način uči spremnija u novu godinu i nove obaveze. Osim toga, nije sve u poslu, zar ne? Volim se malo opustiti uz obitelji, pogledati koji film, baciti Belu i pustiti mozak na pašu (ili kako je moj sin govorio kad je bio mali „mozak na paštu“)
S druge strane 12. mjesec je meni uvijek kaotičan, a vjerujem da je i vama pa sam zato odlučila da vas neću gnjaviti s nikakvim obavijestima, akcijama, tekstovima, čestitkama… sve se to stigne obaviti kasnije, te se nadam da ste uživali u blagdanima, da ste ukrali koji slobodan dan i predahnuli uz obitelj i kolače 😉
Pa ajmo vidjeti zajedno što se to sve izdogađalo u prošloj godini i što mi je ona pružila, na čemu sam neizmjerno zahvalna, a što bi možda promijenila… uglavnom evo mali recap da zaokružim cijelu priču i krenem jače i bolje u nove pobjede!!!
Prošlu godinu sam započela s puno raznih vježbi i eksperimentiranja u studijskoj fotografiji, pogotovo što se tiče proizvoda. Nabavila sam dosta opreme, rekvizita i pozadina koje su mi dodatno omogućile bolji prikaz raznih proizvoda, ali i vaših portreta u mom malom studiju.
Zatim sam dogovorila suradnju sa Sonjom, vlasnicom grooming salona koju sam upoznala preko BYOB grupe poduzetnica i baš mi je bilo lijepo se družiti s njom i s raznim divnim pesekima. Ta suradnja mi je pomogla da naučim neke nove stvari, savladam prepreke, bolje upoznam rasvjetu i postanem brža jer peseke moraš loviti u trenutku, oni rijetko poziraju.
Preko te iste grupe sam upoznala i divne kolegice fotografkinje s kojima sam se sprijateljila i družimo se što uživo, što virtualno svaki dan. Neizmjerno sam zahvalna na njihovom prijateljstvu jer lakše je dijeliti svoje brige, probleme, padove i uspjehe s nekim tko prolazi slično i razumije te bolje od većine ljudi koji nas okružuju. Velika smo si međusobna pomoć i podrška te one su nešto najbolje što mi se dogodilo prošle godine.
Osim toga BYOB grupa mi je dovela u život još poznanstava pa sam tako uz još dvije divne žene pokrenula Zagorski ogranak te grupe, upoznala još više prekrasnih poduzetnica s kojima se redovito družimo te dijelimo naše znanje, iskustvo i vrijeme u nadi da će žene poduzetnice zauzeti svoje mjesto pod suncem i na ovim našim prostorima.
Prošle godine sam ulagala i u znanje koje nije vezano uz fotografiju jer utječe na ukupno poslovanje i komunikaciju sa svima kojima surađujem pa sam tako napravila svoju prvu web stranicu, pokrenula svoj blog, aktivirala LinkedIn, naučila bolje planirati i automatizirati svoje poslovanje. Razne aplikacije i programi koje prije nisam koristila su sada u upotrebi kad god mi zatrebaju kako bi vam pružila što bolju i kvalitetniju uslugu.
Posvetila sam se malo i analognoj fotografiji kroz radionicu u centru KNAP te uposlila prastare fotoaparate svog djeda. To mi je predstavljalo posebno veselje jer znam da bi moj djed bio sretan i ponosan da me sada može vidjeti. Ove godine idem na naprednu radionicu i baš se veselim nastavku učenja i onom divnom osjećaju kad usporiš i vratiš se nazad u prošlost.
Još jedna radionice mi je posebno uljepšala godinu, a to je Fotosofia 18 od Damira Hoyke… za nju sam saznala još prije 10, možda i više godina kada sam kao grafičar pripremala za tisak DigitalFoto magazin. Slagala sam članku o toj radionici i mislila kako ja nikad neću biti dovoljno dobra da na njoj sudjelujem, ali eto ipak sam postala dovoljno dobra i primljena sam iz prvog pokušaja!!! Bilo mi je predivno, upoznala sam puno divnih ljudi, naučila sam neprocjenjive stvari, snalazila sam se u situacijama koje nisam prije imala priliku isprobati i na kraju smo sve to zaokružili s našom zajedničkom izložbom u Arheološkom muzeju krajem godine. Uf, koji je ovo bio rolerkoster emocija, uzbuđenja, straha, izazova i pomicanja granica… stvarno jedno neprocjenjivo iskustvo koje ću pamtiti dok sam živa. Zahvalna sam što sam to iskusila i žao mi je što nema više takvih ljudi kao Hoyka koji nesebično dijele svoje znanje i vrijeme kako bi olakšali put onima koji ih slijede.
Službene fotografije s Fotosofie: Krume Ivanovski
Sami kraj godine je obilježio moj veliki projekt koji sam samostalno izvela i jako sam ponosna što sam to uspjela ostvariti, a to je božićno fotografiranje. Ovo je stvarno bio veliki zalogaj prepun izazova i jako puno sam iz njega naučila. Veliki je izazov osmisliti scenu, kupiti i skupiti sve potreben rekvizite, napraviti probno fotografiranje, prebaciti sve stvari na lokaciju snimanja, složiti cijelu scenu i napraviti nove preobne fotografije, napravit kampanju i odraditi fotografiranja i obradu slika. Nakon svega opet treba rastaviti cijelu scenu prebaciti sve stvari, u principu to je kao da sam se dva puta selila u mjesec dana, baš ono uffff!!! Ali kad voliš to što radiš i voliš sve vezano uz Božić onda nije tako zahtjevno kako se čini. Ipak sam stvarno puno naučila, pomaknula svoje vlastite granice, a na kraju usrećila obitelji koje su mi dale povjerenje tako da smo zajedno spremili prekrasne uspomene.
Sve u svemu ova godina je bila predivna i izazovna, ostvarila sam neke svoje velike želje, pomaknula granice, izlazila iz zone komfora, učila, savladavala, napredovala i nadam se da ću nastaviti ići tim putem s još većim elanom u ovoj godini koja nas nestrpljivo čeka s neispisanim stranicama. Idemo te stranice zajedno popuniti s divnim uspomenama… ja jedva čekam!!!